Vaš trud partizani nije bio uzaludan

Piše, Ivo Barić



Uoči Dana domovinske zahvalnosti 5. kolovoza zamolila me gradonačelnica Grada Raba Rosanda Krstinić Guščić da je posjetim u njenom uredu jer mi ima saopćiti važnu vijest. Ja sam se naravno odazvao i za jedan sat sjedio u njenom uredu. Pročitala mi je jedno pismo koje su joj uputili članovi braniteljskih udruga Domovinskog rata, a potpisao ga ''koordinator'' svih udruga Željko Peran. U pismu članovi braniteljskih udruga zahtijevaju da se u buduće na spomen obilježja cvijeće postavlja na spomenike odvojeno: antifašisti na partizanske, a na spomenike poginulim braniteljima udruge iz Domovinskog rata. Odmah mi je bilo jasno da se ovdje ne radi o kićenju spomenika nego o nečem puno značajnijem pa dalje nisam ni pratio tekst jer je zaključak slijedio iz konteksta.

Opširnije...

Govor Ive Barića na Mašunu 6. septembra 2014. godine na proslavi 71. godišnjice prisege Rapske brigade

Dragi prijatelji, tovarišice i tovariši, pozdravljam vas u ime svih Rabljana.

Ime Kampor za svakog Slovenca i Čabranca podsjeća na fašistički logor smrti gdje je izgubilo život više tisuća nedužnih ljudi. Mi Rabljani suosjećamo sa svim ljudima koji su izgubili svoje najdraže i uvijek ćemo biti uz vas, vaš cijeli narod kojemu se divimo na ustrajnosti obilježavanja ovih datuma na kojima ćemo i mi uvijek sudjelovati. 

Opširnije...

BIO SAM U 13. PROLETERSKOJ BRIGADI RADE KONČAR

Piše: Ivo Barić, prof. 

Josip Bepo Dumić, rođen 1922. godine navršio je devedesetdrugu godinu. Član je Udruge antifašista Raba koji ga posjećuju u njegovoj kući gdje živi sam. Ovaj put su ga posjetili Slavko Rak i Ivo Barić. Kopao je svoj vrt. U dobrom je zdravlju i raspoloženju. Vitalan čovjek u 93. godini života dočekao nas je s velikim oduševljenjem.   

 
Bepo Dumić u 93. godini kopa svoj vrt

Opširnije...

USTAŠE SPALILI KUĆU OBITELJI KRSTINIĆ

Piše: Ivo Barić, prof.

   Marija Dudić, rođ. Krstinić. U pozadini brdo na kome je bila spaljena kuća                                                                                                                

Jednog dana zazvonio mi je telefon. ''Je li to Ive Barić?'' rekla je jedna žena. ''Ovdje Marija Dudić, rođena Krstinić. Htjela bih s Vama razgovarati ali ne preko telefona zato Vas molim da dođite kod mene da vam ispričam kako su nam ustaše 1944. godine spalili kuću. Znam da ćete to vi zapisati jer kad mene ne bude više to nitko neće moći ispričati''.

Prihvatio sam ponudu i sutradan se uputio na adresu koju mi je dala. Našao sam je s dvije unuke u lijepoj i velikoj kući. Znala je tko sam, a i ja sam nju prepoznao od vremena kad je u Varošu u Rabu prodavala školjke. Sada ima osamdesetosam godina, a u razgovoru primjećujem vrhunsku lucidnost i sjećanje na dane koji su se dogodili prije sedamdeset i više godina. Bila je toliko vesela da je brzo govorila pa sam je teško pratio pišući njezine misli. Rekla je da je rođena 1926. u Mundanijama. Otac joj je bio Franjo Krstinić, a majka Antica, brat Josip Ćokina i polusestra Anđela, danas Marinković. Stanovali su u maloj kućici pokraj crkve Sv. Ilije na istoimenom brdu. Tada joj je brat Josip u gradu Rabu ''držao'' trgovinu mješovitom robom. Bila je to 1944. godina. Na Rabu je bila njemačka vojska i ustaše. Vojske su stalno patrolirale po Otoku ali navečer 22. 7. 1944. došli su u njihovo dvorište. Vojnici su nosili crnu uniformu i govorili hrvatski. Umjesto kucanja razvalili su ulazna vrata i nasilno ušli u kuću. Odmah su shvatili da ih je netko poslao ali nisu znali tko i zašto. Oni su znali što traže i našli na šivaćoj mašini – bila je to hrvatska zastava sa zvijezdom. ''Čudili smo se kako se zastava pojavila na tom mjestu jer je bila na sufitu (tavanu), rekla je Marija.

Opširnije...

SEDAMDESET GODINA OD NJEMAČKE OKUPACIJE RABA

Njemačke su divizije sa 700 vojnika u dvije torpiljarke i šest penica 19. ožujka 1944. godine na Dan Sv. Josipa okupirale Rab. Sutradan, 20. ožujka 1944. godine, došli su i ustaše jer su im Nijemci prepustili civilnu vlast pa su mislili da je pripojen Nezavisnoj državi Hrvatskoj.

Nijemci su odmah uhapsili 100 Rabljana i odveli ih u zatvore na Krk i u Rijeku odakle su neke vratili kućama, a većinu internirali u logore diljem Europe. Sve Židove su odmah odveli u logore osim obitelji Atijas, brata Rafa, sestre Sariku i Esteru te djevojku Editu Adler. Njih Nijemci nisu pronašli. 

Obitelj Atijas su skrivale časne sestre Samostana sv. Antona u svojoj kući u Kaldancu, a djevojku Editu Adler Mate Debelić iz Banjola najprije u Banjolu, a kasnije u Rabu. Svi četvero su živi dočekali oslobođenje Raba 12. travnja 1945. Edita Adler na Rabu, a obitelj Atijas u Sarajevu. Za ovaj pothvat Mate Debelić i časne sestre nisu dobili priznanje „Pravednika“ iako je upućen zahtjev.

Za vrijeme okupacije Nijemci i ustaše su svakodnevno vršili premetačine kuća i hapšenja. Ustaše su često provodili mobilizacije za ustaške i domobranske jedinice ali u tome često nisu uspijevali jer su se ljudi skrivali u šumama ili su bježali u jedinice narodno-oslobodilačke vojske. 

S Nijemcima se na Rab vratio i Ernest Lehar koji je prije rata radio kao strojar u električnoj centrali za hotele Praha i Bristol, a s ustašama nekadašnji veliki župan dr. Čubranić. Oni su poznavali Rabljane pa su okupatoru olakšali vršenje terora nad narodom.

Do kraja ožujka uspostavljena je ustaška općinska vlast. Najprije su 1. kolovoza 1944. godine uhapsili aktivisticu NOP-a Fumicu Mlacović. Mučili su je i tražili od nje da oda svoje drugove, a kad je to odbila silovali su je, počupali joj nokte i slomili noge. Na samrti Fumica im je u mukama rekla: „Možete od mene činiti što hoćete ali moju tajnu od mene nećete saznati, ja ću je odnijeti sobom u grob.

Opširnije...

SRUŠEN SPOMENIK POGINULIM DRAŽANIMA U NOB-u

U centru Supetarske Drage na Rabu, na raskrižju ceste za Donju i Gornju Sup. Dragu, stajao je 48 godina spomenik poginulim mještanima u Drugom svjetskom ratu. Krasio ga je obelisk s kamenom zvijezdom na vrhu. Obelisk je stajao ispred konkavnog zida na kome je bila ploča s 31 imenom poginulih mještana. Autor spomenika je Mihovil Domijan, Rabljanin. Otkriven je dirljivom komemoracijom 27. srpnja 1966. 

Budući da je 2006. godine oko spomenika izgrađeno neuspjelo raskrižje, Hrvatske ceste od listopada 2013. proširuju cestu Rab Lopar i novo rješenje raskrižja s kružnim tokom.  Uvjereni da će to biti bolje rješenje s prijedlogom su se složili odbori Gornje i Donje Sup. Drage i Udruga antifašista Raba pod uvjetom da se prema spomeniku postupa kao prema spomenu poginulim mještanina. Uvjet je bio da se u isto vrijeme vrši demontaža i montaža spomenika na novu lokaciju. 

Opširnije...

Dan antifašističke borbe

Zbornik