Spomen-groblje Kampor

Glavni izbornik

Naša Riječ - novi broj

Prijava

Spomen-groblje Kampor

Groblje žrtava talijanskog fašističkog koncentracijskog logora Kampor je vječno počivalište tisuće interniraca umorenih od gladi i bolesti tijekom 1942./43. godine. Poslijeratni izvori bilježili su 4.641 žrtvu, ali do sada je poznato tek 1490 imena umrlih. Za vrijeme postojanja logora od 27. srpnja 1942. do 11. rujna 1943. godine u njemu je bilo zatočeno oko 15 tisuća interniraca Slovenaca, Hrvata, Židova i drugih. Svi umrli su pokopani bez sprovoda i molitve na pustom kamporskom polju nedaleko logora.

Slika 1: Logorsko grobčlje nakon odlaska Talijana 1943.

Grobovi su do 1953. godine bili označeni niskim drvenim križevima (jedan križ za više pokopanih),a tada je pretvoreno u kultno mjesto sjećanja na mrtve projektom slovenskog arhitekta Edvarda Ravnikarai slikara Marija Pregelja.Radove su izvodili zatvorenici Golog otoka odakle je uglavnom i dopreman kamen za gradnju. Otkriveno je dirljivom komemoracijom 11. rujna 1953. godine uz sudjelovanje više tisuća ljudi.

Groblje je omeđeno primorskim suhozidom s ulazom na istočnoj strani. Unutar suhozida je predvorje, grobno polje, centralni trg i mauzolej.

Slika 2: Ulaz u Spomen-groblje Kampor

Predvorje

Predvorje Spomen-groblja zatvaraju neosecesijska bakrena vrata, simbolički odvajajući vanjski prostor živih od unutarnjeg prostora mrtvih. Taj dojam pojačava i razmještaj stupova i urne u predvorju vizualno zaprečujući put prema mjestu mrtvih. Prvi stup s hrvatskim grbom i stihovima Jure Kaštelana (1919.-1990.)iz pjesme Bezimeni, simbolizira žrtve hrvatskoga naroda, a drugi sa slovenskim simbolom i stihovima pjesnika Iga Grudena (1893.-1948.)žrtve slovenskoga naroda. Desno je kamena urna, zajednički simbol svih logoraša. U nju je na dan otkrivanja obnovljenog groblja usuta zemlja iz svih krajeva umrlih u logoru. S lijeve strane ulaza u grobno polje je kamena klupa, simbol odmorišta prije ulaska u pakao.

Slika 3: Predvorje

Grobno polje

Grobno polje presijeca glavna ulica (podsjeća na rimski decumanus) u smjeru istok-zapad. Razdijeljeno je na pet grobnih ploha A, B, C, D i F s okomito ili paralelno poredanim kamenim blokovima i 1.056 mesinganih pločica s imenima umrlih i njihovim brojevima (toliko ih je tada bilo poznato). Pločice su krhki secesijski elementi usađeni u masivne kamene blokove.

Slika 4: Grobno polje

Na sjevernim plohama su dva uzdignuta suhozidom omeđena vrtića. Na zidiću sjevernog vrtića su 2.003. i 2.008. godine postavljene metalne ploče s 1.477 imena umrlih logoraša, a 2011. otkriveno je još 13 imena umrlih pa ih je danas poznato 1.490. Nova ploča s 13 novih žrtava postavljena je 2013. godine. Autori ove ploče su slovenski arhitekti Majda Kregar i Miha Cerin.

Istočno od ploče je elipsasto grobište devetnaest prvoumrlih u logoru koji su najprije bili pokopani na mjesnom groblju Kampor kod crkve sv. Eufemije. Ostaci su ekshumirani 1968. godine i pokopani na mjestu za koji je arhitekt Edvard Ravnikar naknadno izradio projekt.

S južne i sjeverne strane glavne ulice, u Grobnome polju, su dva manja obeliska koji korespondiraju s najvećim glavnim postavljenim na početku centralnog trga.

Centralni trg

Centralni trg se uzdiže nad glavnom ulicom i grobnim poljem kao spojnica između života i smrti s visokim obeliskom kao dominantnom spojnicom svih točaka groblja. Trg usred grobnog polja djeluje kao mitska pozornica na kojoj se virtualno odvijaju događaji iz logorskog života ljudi pokopanih na groblju.

Slika 5: Centralni trg s obeliskom

Glavni obelisk je sagrađen od kamenih blokova spojenih klasičnim antičkim načinom građenja im vidljivim urezom za montažu. U donjem prednjem dijelu obeliska urezani su stihovi slovenskog pjesnika Iga Grudena, nekadašnjeg zatočenika ovoga logora, a na zadnjoj strani stihovi Ivana Gorana Kovačića. Na sjeverozapadnoj strani centralnog trga je uzdignuti kvadratni otvor cisterne za vodu koja ima simboličko značenje vječitog nedostatka vode u logoru. Masivni kamen koji zatvara otvor cisterne Ravnikar je naknadno projektirao.

Mauzolej (Svetište)

Mauzolej (svetište) je prostor konzerviranih ostataka spaljenih kuća sa zazidanim prozorima i labirintom koji vodi do velikog kamenog luka ispod koga su dvije kamene žare i veliki mozaik slovenskog slikara Marija Pregelja.

Slika 6: Mauzolej s mozaikom ispod kamenog luka

Kameni luk simbolizira logorski šator u kojem su se odvijale tragedije tisuće zatočenika logora. Scene iz ratnog vihora i logorskog života Pregelj je prikazao na velikom konkavnom zidu, sličnom antependiju oltara, tehnikom mozaika. Ikonografski prikaz je više ateističkog nego religijskog sadržaja.Slika podsjeća na srednjovjekovnu fresku bez percepcije treće dimenzije pa potpuno koincidira s Ravnikarovom zamisli dvodimenzionalne arhitektonike. Slikar ostaje vjeran dualizmu forme i boje (svjetlo – tama, dobro – zlo, nasilje – ufanje, fašio – zvijezda), ali kompozicijom čini znatan otklon od tadašnje ideološke retorike. Na mozaiku su dominantne dvije ljudske figure u ležećem položaju, suprotno postavljene ispred mrežaste pozadine s prizorima iz rata i poraća, zatočeništva i slobode. Donja ljudska figura je tamnija, prikazuje čovjeka u području ratne kulise i u smrtnom vapaju, a gornja svjetlija s optimističkom pozadinom i pogledom prema zvijezdi kao antipodu fašističke sjekire na suprotnoj strani. Gornji je lik raskinuo lance na rukama, a donji okovan u grču umire. Slika je zapravo potpis autorovog životopisa jer je i sam bio u logoru.

Židovski dio groblja

Na kraju ulice, lijevo od izlaza je kameni stup s pet pločica umrlih Židova i spomen ploča Židovskom bataljunu Rapske brigade, prvoj vojnoj jedinici Židova zatočenika fašističkih logora. Ulica završava naknadno zazidanim jugozapadnim vratima.

Slika 7: Židovski dio groblja

Arhitekt Ravnikar i slikar Pregelj prevladali su ideologijske dogme socijalističkog realizma i postojeći ambijent groblja dopunili likovnim i arhitektonskim rješenjem, sintezom klasične i moderne arhitekture i slikarstva. Ravnikar je povezao antičko graditeljstvo, tradicionalizam i neosecesiju sjajno uklopivši groblje u pejzaž Kamporske drage.

Groblje je upisano u Registar spomenika kulture pod rednim brojem 217 Rješenjem regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Rijeci broj 47/2 od 15. rujna 1969. godine.

Na groblju je 11. rujna 1993. godine otkrivena spomen-ploča povodom 50. obljetnice osnivanja Židovskog bataljuna u sastavu Rapske brigade. To je bila prva židovska vojna jedinica bivših logoraša koja je sudjelovala u ratnim operacijama.

______________

O autorima

Edvard Ravnikar (1907-1990), slovenski arhitekt, učenik poznatog arhitekta Jože Plečnika, suradnik i sljedbenik je francuskog arhitekta Le Corbusiera. U mlađim godinama sljedbenik Plečnikove škole moderne arhitekture, kasnije slijedi Le Corbusierov funkcionalizam i na kraju postmodernizam. Ravnikar je jedan od najpoznatijih arhitekata 20. stoljeća.

Marij Pregelj (1913-1967), slovenski modernistički slikar, diplomirao u Zagrebu u klasi hrvatskog slikara i povjesničara umjetnosti Ljube Babića (1890-1974). Nadahnjivala ga je antička monumentalnost i koloriti, srednjovjekovnih fresaka i apokaliptičke teme. Dvostruki je dobitnik Prešernove nagrade.

Jure Kaštelan (1919-1990), hrvatski književnik. Profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je sudionik NOB-a što je snažno utjecalo na njegov poslijeratni književni opus. Pisao je novele, drame, eseje, kritike, rasprave, članke i feljtone. Najpoznatije su mu zbirke: Crveni konj, Pijetao na krovu, Biti ili ne, Malo kamena i puno snova, Čudo i smrt, Mitski prazor, Približavanje, Divlje oko, te studije o Matošu i A. B. Šimiću. Jedan je od najpoznatijih pjesnika poslijeratne hrvatske poezije. Njegova su djela snažno djelovala na mlade hrvatske pjesnike 20. stoljeća.

Igo Gruden (1893-1948), slovenski pjesnik i prevodilac po vokaciji pravnik. U Drugomtski svjetskom ratu zatočen u fašističkom logoru Kampor na Rabu. Impresionist i simbolist pod utjecajem Otona Župančića. Najpoznatije zbirke pjesama su mu: Narcis, Primorske pesmi, Dvanajsta ura, Pesnikovo srce, V pregnanstvo, Miška osedlana, Na Krasu i druge.

Ivan Goran Kovačić, Lukovdol, Gorski Kotar (21. ožujka 1913. - okolica Foče, 12. srpnja 1943), hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, prevoditelj i kritik. Zajedno s Vladimirom Nazorom priključuje se partizanima. Sudjelovao je u napornim marševima po Bosni, ali istodobno intenzivno je pisao; koncem lipnja i početkom srpnja 1943. nalazio se u istočnobosanskom selu Vrbici skrivajući se od četnici, koji su ga i ubili 12. srpnja u blizini Foče. Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf Moj grob).