Naša Riječ - novi broj
Prijava
PROSLAVA 77 GODIŠNJICE
Dragi prijatelji antifašisti,
u organizaciji Grada Raba u subotu dana 5. rujna 2020. u 17 00 sati na Spomen groblju u Kamporu održati će se proslava povodom 77 godina od oslobođenja logoraša iz talijanskog fašističkog logora Kampor i obilježiti spomen na 11. rujna 1943. kada je Rab oslobođen od fašističke okupacije.
Ove događaje tradicionalno svake godine obilježava naša Udruga antifašista otoka Raba i možemo reći da se upravo našim zalaganjem i upornošću ova tradicija održala kroz sve ove godine. Naravno da su u ovim manifestacijama odavanja pijeteta sa nama uvijek učestvovali i naši prijatelji iz Slovenije kao i članovi antifašističkih udruga iz Gorskog kotara.
Budući da je to spomendan upisan u kalendar događanja Grada Raba grad je svake godine organizator obilježavanja ovog dana i ujedno domaćin svim gostima. Ove godine će na obilježavanju ove obljetnice biti nazočni predsjednik Republike Slovenije Borut Pahor sa diplomatskim predstavnicima susjedne nam države i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović sa suradnicima.
Budući da se očekuje tradicionalni dolazak gostiju iz Slovenije na ovaj događaj, a povodom pandemije korona virusa Covid 19 od strane gradonačelnika Grada Raba smo zamoljeni da iz razloga sigurnosti i prevencije eventualnog širenja zaraze ove godine ne organiziramo masovni dolazak naših članova na Spomen groblje u Kamporu. Kao svjesni građani poštovati ćemo ovu zamolbu i u ime Udruge antifašista otoka Raba naša delegacija u sastavu Ivica Lupić, Zdenko Antešić i dr.sc. Vanja Seršić, položiti će vijenac na spomeniku u logoru. Međutim to ne znači da svako tko poželi ne može biti nazočan ovom komemorativnom skupu, ali treba unaprijed znati da će mjere ograničenog kretanja i socijalne distance biti pojačano provođene, tako da na to treba biti spreman.
Onima koji će u mislima biti sa učesnicima skupa na Kamporskom groblju kao i svim našim članovima preporučamo da pročitaju novi broj Naše riječi u kojem su objavljeni neki do sada nikada objavljeni dokumenti, koji se dijelom odnose i na fašistički logor u Kamporu. Osim toga objavljen je i cijeli niz tekstova koji kao nit vodilju imaju potrebu objašnjenja suvremenog antifašizma. Ono što je zasigurno točno je to da je suvremeni antifašizam potreban čak i danas ako ni zbog čega drugog, onda zato da se logori kao što je bio onaj u Kamporu više nikada ne ponove.
U to ime pozdravljamo vas starim antifašističkim pozdravom:
S m r t f a š i z m u – S l o b o d a n a r o d u!
MORALIST
MORALIST
Sjedi radnik-proleter na jednoj stijeni, gleda u daljinu i čini se kao da je mislima ušao u samu njezinu bit, bit daljine.
U isto vrijeme, prolazio tim putem neki moralni autoritet današnjeg doba, autoritet današnje misli i psihologije, te upita proletera što radi ? Ovaj mu odgovori: „Ono što ste mi jedino ostavili da radim, a to je ništa!? I sada se upravo pitam :Zašto ste to učinili ? Sve ste pomno isplanirali, Bliski Istok ste u potpunosti indoktrinirali, možeš nabrojati na prste ruku koliko ih ima obrazovanih i onih koji shvaćaju težinu i relevantnost situacije. Radnika-proletera Evrope ste apsolutno osiromašili, oduzeli mu osobnost, dostojanstvo i u njemu podignuli bijes na vrlo opasnu razinu. Opetovano se pitam zašto ste to učinili?“
Ovdje imamo sraz dvaju podjednako intenzivnih bjesova, jedan je sa područja ideološko indoktriniranih okvira, dok drugi bijes, proizlazi iz ekonomskog logičnog slijeda.
„Pitam ja Vas druže »moralisto« kako da se ponašam u ovoj situaciji?“
Moralist mu odgovara : „Morate slušati nas moralne autoritete, mi smo ti koji zastupamo moral Kraljevstva Najvišeg i mi znamo što je najbolje za vas i za narod!"
Ne skidajući pogled s horizonta, proleter upita, kao da se obraća univerzumu: „Da li moralni autoritet stvarno može biti moralni autoritet čak i ako se nemoralno ponaša?"
Tko ima razum neka shvati !
Rab, 20.07.2020.g.g.
Marijan Strunje
NITI POLA HRVATSKE
NITI POLA HRVATSKE
Piše: Tomislav Jakić
Izbori su prošli. Hrvatska demokratska zajednica je pobjednik. Za neke neočekivano, ali neprijeporno. Socijaldemokrati, odnosno koalicija Restart s njima na čelu – gubitnici su. I opet – za neke neočekivano, ali nesporno. Pojavile su se na hrvatskoj političkoj sceni (i izborile svoj ulazak u Sabor) neke nove snage, riječ je o grupacijama malih stranaka “Možemo” i “Stranka s imenom i prezimenom”. Za mnoge neočekivano, ali nedvojbeno. Krajnja desnica, klero-desnica (da upotrijebimo najblaži mogući izraz) postigla je uspjeh, ali ne dovoljan da bi bila potrebna HDZ-u kao koalicijski partner. A budući da je to bio osnovni cilj “Domovinskog pokreta”, opravdano je reći kako je njegov uspjeh zapravo – neuspjeh. O svemu tome nikakvih dilema nema.
Izbori su bili savršeno legalni, provedeni u skladu s važećim zakonom, uz zaista zanemarive nepravilnosti. Držimo li se strogo definicije legitimnosti, izbori su bili i legitimni, jer nema propisa u Republici Hrvatskoj koji bi propisivao koliko birača treba izaći na izbore, pa da bi oni bili legitimni (a time i njihov pobjednik). Ni oko toga spora nema.
Treba, međutim, naglasiti da je izbore za Hrvatski Sabor godine 2020. karakterizirala upadljiva apstinencija birača. Na biračka mjesta nije izašlo ni pola onih s pravom glasa. Zanemarimo li dijasporu kod koje bi se doista moglo postaviti pitanje legitimnosti njezinog sudjelovanja, jer vlast u Hrvatskoj i za one koji žive u Hrvatskoj, biraju i oni koji u Hrvatskoj ne žive, o budućoj hrvatskoj vladi odlučivala je većina unutar niti 50% biračkog tijela. Ako je i to nesporno, a bez i najmanje sumnje jest, jer tako govore službeni podaci, onda je ništa manje nesporan zaključak kako je manjina nametnula svoju vlast većini.
Odnosno, onih više od 50% građana Republike Hrvatske s pravom glasa koji su odlučili ostati kod kuće, otvorili su vrata manjini da u narednim godinama upravlja Hrvatskom, što znači i njihovim životima. Pobjedu HDZ-a i poraz Restart koalicije omogućili su, drugim riječima, oni koji nisu htjeli dati svoj glas ni HDZ-u, ni SDP-u. I nije to nikakva verbalna akrobatika, to je čista matematika. I također – nesporno.
Pokušamo li potražiti odgovor na pitanje zašto, “spotaknut” ćemo se o nekoliko faktora. Prvo, HDZ ima upravo vojnički ustrojenu glasačku mašineriju. Pristaše te stranke disciplinirano izlaze na izbore i glasaju za nju, ne pitajući ništa, ne obazirući se na to tko je na čelu stranke, niti kakve programe ona nudi (ili ne nudi), smatrajući da time dokazuju da su Hrvati. Tu zaista vrijedi slogan, dobro poznat još iz 1990.: zna se!
Drugo, Socijaldemokrati su, bili oni toga svjesni ili ne, krenuli putem poraza onoga dana kada je zlosretni Davor Bernardić sam sebe predstavio kao budućeg premijera. Dugoročno, međutim, oni pripremaju svoje potonuće godinama, bježeći kao “vrag od tamjana” od svojih izvorišta, ali još više i od ključnih vrijednosti što su bile nekada, a trebale bi biti i danas, imanentne stranci takvoga imena. Dezideologizirajući se, izgubili su svoj identitet, a time i privlačnost u očima birača sklonih ljevici. Pri čemu samo manji segment birača SDP-a postupa na dan izbora u skladu s HDZ-ovom maksimom: zna se. Ljevičari ipak misle.
Treće, samo je dio (ne beznačajan, ali ipak samo dio) razočaranih pobornika ljevice koji naprosto nisu ni mogli ni htjeli dati svoj glas SDP-u, takvome kakav jest (jer Restart koalicija poistovjećivala se s njezinom čelnom strankom) prepoznao u koaliciji “Možemo” naznaku pojavljivanja stvarne ljevice na hrvatskoj političkoj sceni i mogući začetak stožerne stranke ljevice u Hrvatskoj.
Četvrto, a nikako beznačajno, izbori su održani u uvjetima ponovnog rasta broja oboljelih od corona virusa, izazvanog – u to je teško sumnjati - naglim i nerazumnim ukidanjem praktično svih mjera kojima je u prethodnim mjesecima uspješno suzbijeno širenje covida19, a kako bi se stvorio privid normalne situacije u kojoj je moguće provesti regularne parlamentarne izbore, sve to zato da se ne bi glasalo u jesenjim danima kada će se Hrvatska suočiti s recesijom.
Dakle, discipliniranost dovedena do odustajanja od bilo kakvog razmišljanja na strani glasača HDZ-a, razočaranost što proizlazi upravo iz razmišljanja, među velikim brojem onih koji su do sada glasali za socijaldemokrate i nedovoljno povjerenje u zaista lijevu političku grupaciju “Možemo”, sve to u uvjetima što su bili nenormalni, rezultirali su velikom apstinencijom i pobjedom Hrvatske demokratske zajednice. Tako da ta pobjeda nije ni veliki trijumf stranke Franje Tuđmana, ni dokaz kako Hrvatska i danas diše kao u prvim godinama Tuđmanove vladavine, a ni iznimna pobjeda Andreja Plenkovića. Aktualni (i budući) premijer dokazao se, i to mu valja priznati, kao iznimno dobar manipulator, vješt govornik i spretan prodavač “magle”, jer osim što je dobro tempirao izbore, ne bježeći – reći će neki - ni od ugrožavanja zdravlja nacije, on nije ponudio praktično ništa, osim velikih obećanja i fraze o “vraćanju na vrijednosti što ih je zastupao Franjo Tuđman”.
O stranci koja će još nekoliko godina s demokratskom legitimacijom “žariti i paliti” Hrvatskom, više od lijepih obećanja govore neke – i opet nesporne – činjenice. To je stranka na čiju dušu ide pljačkaški i kriminalni proces privatizacije i pretvorbe, koja je odgovorna za deindustrijalizaciju Hrvatske (nekada industrijski razvijene zemlje koja se danas može “ponositi” izvozom kukuruza i čokolade), koja može pokušati negirati, ali objektivno ne može poreći da je imala svoje prste u ključnim inicijalnim potezima uništavanja hrvatske farmaceutske industrije i predavanja hrvatske naftne industrije u ruke susjedne Mađarske (da tu postoji i suodgovornost SDP-a, i to je jasno).
HDZ je stranka pod čijom je vlašću samo u posljednje četiri godine Hrvatsku napustilo nekoliko stotina tisuća ljudi (u pravilu mladih, obrazovanih i sa cijelim obiteljima). To je stranka koja je Hrvatsku dovela na kurs kolizije s praktično svim susjedima, koja politiku prema Bosni i Hercegovini shvaća i prakticira kao politiku prema Hrvatima u toj zemlji, jedva prikrivajući apetite na dio njezinoga teritorija, koja žestoko reagira na svaku, ma koliko stupidna bila, provokaciju iz Srbije, ali se teško odlučuje odgovoriti na mnogo teže i opasnije provokacije iz Mađarske, odnosno od nekih talijanskih političara.
HDZ je stranka koja je kumovala propasti nekada propulzivne i svjetski poznate i priznate hrvatske brodogradnje, pa danas mirno prihvaća činjenicu da unutar EU četiri sredozemne države rade na projektu nove korvete, a da Hrvatska nije među njima (ni tu suodgovornost SDP-a ne treba prešućivati).
O korupciji i kriminalu nećemo. “Crne” rubrike bile su pune izvještaja o nerazjašnjivo stečenoj imovini ne samo jednoga ministra, a da je zbog sumnji na korupciju premijer morao izmijeniti najveći dio svojega kabineta, to je notorna činjenica (osuđen, doduše, nije nitko, a što govori o hrvatskom pravosuđu).
I HDZ je, napokon (mada time katalog grijeha ni blizu nije iscrpljen) stranka koja od svojih prvih dana nepokolebljivo i sustavno provodi i promiče povijesni revizionizam, idoktrinirajući mlade generacije najprije kroz obrazovni sustav; potom kroz medije (samo nominalno slobodne, ali zapravo na uzdi vlasnika i njihovih interesa, među kojima nedvojbeno zapaženo mjesto imaju i dobri odnosi sa strankom što ju je utemeljio Franjo Tuđman kojega je samo smrt spasila od Haaškoga suda i koja je iznjedrila Ivu Sanadera, godinama već na optuženičkoj klupi i na sudu zbog kriminala); zatim kroz publicistiku, doslovno zatrpanu kvazi-povijesnim raspravama kojima nedostaje samo jedno: da se drže činjenica; i – napokon - kroz istupe svojih političara, pa sve do stvaranja povjerenstva za – objektivno – prekrajanje povijesti koje je dalo “pravo građanstva” ustaškom pozdravu “za dom – spremni” (ali samo kada se pjeva!).
Time dolazimo do još jednoga faktora što – čini nam se – ovih dana izmiče pozornosti brojnih analitičara koji se bave proteklim izborima za Hrvatski Sabor. Riječ je o faktoru vremena. Na izbore izlazi, naime, sve više mladih birača, onih koji su odgajani, idoktrinirani i manipulirani od malih nogu, koji znaju, odnosno misle da znaju kako je zaista izgledala naša novija povijest, naša prošlost od vremena Drugoga svjetskog rata, preko godina Jugoslavije, pa do osamostaljenja i Domovinskog rata i svega što je došlo nakon toga. Misle da znaju, ali ne znaju! Što je to internetska generacija, ne znači ama baš ništa. Da bi se pomoću interneta saznavalo, nešto se prethodno mora znati.
A hrvatskoj mladosti nije bilo omogućeno da sazna. Jer nije smjela saznati. Jer, vladajuća stranka u Hrvatskoj svoj dugogodišnji opstanak na vlasti (uz dva tek kratka inervala vlade na čelu s SDP-om) zahvaljuje obmanama, mitovima i legendama, spretno satkanoj mreži laži i poluistina, uz nezaobilazni dodatak neprestano podgrijavane mržnje prema svima drugima i drugačijima (Srbima u prvome redu, ali i Hrvatima koji se usuđuju kritički progovoriti o stvarnosti u kojoj živimo).
Svega toga moraju biti svjesni zastupnici “Možemo”, ali i “Stranke s imenom i prezimenom” koje, mada idejno različite, svoj uspjeh u najvećoj mjeri zahvaljuju tome što su se jasno profilirale (ljevica, odnosno liberali), satirući u prah i pepeo floskulu što je dugo “tumarala” hrvatskom političkom scenom, da se – naime – treba lišiti bilo kakvih ideologija. One imaju i šansu, ali i povijesnu odgovornost ne samo da u Sabor unesu dašak svježine, nego i da u česta gotovo nesuvisla prepucavanja, pa i vrijeđanja, unesu sadržaj.
Da, ukratko, pokrenu proces koji bi na idućim parlamentarnim izborima mogao rezultirati bitno promijenjenim političkim krajolikom Hrvatske.
Napokon, golemu odgovornost u situaciji kada će Hrvatskom vladati u osnovi jedna stranka, i to stranka ne desnoga centra, nego desnice, kada će u Saboru biti u respektabilnom broju zastupljena i krajnja desnica, ima Predsjednik Republike. Hrvatska u dolazećim danima i godinama treba Predsjednika koji će znati koristiti ne samo svoje izvorne ustavne ovlasti, nego i činjenicu da ga nitko ne može spriječiti da javno iznosi svoje stavove. Hrvatska treba Predsjednika koji će biti korektivni faktor.
Imao je Zoran Milanović svojih eskapada u odnosima i prema desnici, i prema prošlosti. Nešto slično moglo bi se reći i za drugog Predsjednika Hrvatske, Stjepana Mesića. No, za Mesića se ne može reći da je u deset godini svojih predsjedničkih mandata, ni u godinama nakon toga imao i jedno jedino “otklizavanje” s jasnih antifašističkih, demokratskih pozicija. Milanović ne može, a da ne dodijeli mandat za sastavljanje nove vlade Andreju Plenkoviću. No, on može, pa i mora, imati na umu da je to vlada manjine, da tu vladu nije birala većina građana Hrvatske i da je njegovo i pravo, ali i dužnost, oglasiti se uvijek kada procijeni da je u opasnosti budućnost Hrvatske kao na antifašističkim vrijednostima zasnovane, demokratske zemlje ravnopravnih građana, evropske, tolerantne države, otvorene prema svijetu, države koja neće biti poslušnik, nego partner, države svjesne svojih interesa i spremne da ih brani – ne u svojem nacionalnom toru, nego u suradnji s drugim, sličnim državama.
Vrijedi ponoviti: Hrvatska dobiva vladu koju je birala većina od niti polovine njezinih birača. Zato su toliko važni i “Možemo”, i “Stranka s imenom i prezimenom”, ali i Predsjednik koji jest predsjednik svih građana, ali koji nije, niti smije biti predsjednik svih političkih opcija.
Objavljeno po odobrenju autora !
CILJ KOJEG NEMA!
CILJ KOJEG NEMA!
Prateći komentare o proteklim izborima, može se čuti i pokoja zanimljiva rečenica.
Uglavnom ljevičari nastupaju dovoljno kritično prema svojim predstavnicima, koji su se po mom mišljenju, ipak razišli u konsenzusima, i to poradi osobno privatnih interesa i u neku ruku lukavo odigrali na kartu nezainteresiranosti, koja će im u ovakvoj općoj situaciji, gledajući strateški, jako dobro doći, što u neku ruku pokazuje i moć analitike i političku zrelost!
Od strane desnog centra "ZNA SE", sve što se čuje je: „Zgazili smo vas!“ ili „Zgazili smo ih"! , što je u potpunosti i za očekivati i nije za zamjeriti, s obzirom da se radi o biračkom tijelu koje je na razini obrazovanja večernje škole i indoktrinacije. Svaki drugi racionalni stav, s te strane, koji bi naglašavao relevantne razumske okvire bio bi poput trna u oku, jednostavno bi se normalni razum upitao što se događa?
Međutim, po meni je zabrinjavajuća činjenica da ni lijevi ni desni nemaju niti cilja niti osjećaja za "opće dobro". A što, kod mene osobno, nezaobilazno dovodi do pitanja: „Kome ovakva situacija odgovara?".
Opća situacija je svedena na sitne privatne interese, u smislu tko će koga više prevariti i tko će više i na koji način iskoristiti postojeće stanje kaosa za osobno bogaćenje, a bez jasnog općeg političkog i humanističkog cilja koji garantira i pokazuje dobru namjeru za stvaranje "OPĆEG DOBROG"!
Možda bi se oni koji se ponašaju kao vlasnici sustava, a u stvari su paraziti nacije, trebali upitati Zašto to rade? Koja je svrha toga što rade? I kakve posljedice će proizići od toga što rade? Ovakvu indiferentnost prema općem dobru teško da je ova planeta vidjela u svojoj povijesti. Ovo načelo proto-obrazovanja proizvedeno je u svrhu udara na obrazovanje, na pozitivnu svijest, kreativnost i onu neoskrnavljenu, zdravu svijest svjesno zdravog čovjeka. Svrha toga udara je da se kod relevantno školovanih skupina, namjerno osiromašenih i dovedenih u podčinjeni položaj, a naspram despotsko-fašističkog sustava, stvori prividni osjećaj apsolutne nemoći i na osnovu toga izazove indiferentnost prema postojećem stanju, prema samom sebi i društvu u kojem se egzistira, a samo zbog toga da bi se i dalje održala postojeća raspodjela materijalnih dobara.
Znate, luciferski egoizam, pohlepu, indoktrinaciju i ostalo u tom smjeru, jako lako možete savladati obrazovanjem, koje implicira zdravu svijest i podiže je na razinu humanističke iluminacije i inicijacije u svete razine osjećaja za OPĆE DOBRO.
Marijan Strunje
NA TRAGU SVIJETLA
NA TRAGU SVIJETLA
Jutro je,čovjek se probudi digne,zadovoljno se protegne,dođe do prozora i pogleda vani.
Mada je kalendarski,zagazio o dvadesete godine 21_prvog stoljeća,ono što čovije vidi u suštini egzistirajućeg vremena je duh „tamnog srednjeg vijeka“.
Onog vijeka,koji se svim silama trudio da zaustavi ne zaustavljivi duh znanosti,prosperiteta i slobode naroda,radničke klase i proleterijata.
Duh,čiste kozmološke etike i morala,duh naravnih zakona,neiskvarene filozofije,relevantnog humanizma i svetosti transcedencije. Da,to je duh prosperiteta,koji čini čovjeka pojedinca herojem uma,koji čovjeku pojedincu daje motivaciju za samo inicijativu u humanitarnim okvirima da se isti (čovjek-radnik-proleter), profilira kao supomagač sveopćem „Univerzalnom Umu“ u procesu evolucije,i promjne lica zemlje na bolje !
Gledajući tako kroz prozor,u tamu Srednjeg Vijeka,koja je danas više nego,i onda-tj u onim vremenima,zahvatila sve pore ne samo čovjeka pojedinca, nego- na žalost i grupa,društva pa i gotovo cjelokupne narode !
Kad sve to vid,procesuira i shvati,čovjeka uhvati sjeta,jer jednostavno na horizontu života u ovakvim uvjetima, nema svjetla,nema nade,nema ničega,osim nihilizma opće svijesti a koje je pragmatično očitovanje ludila razuma i lokalne logike kod uređivača života unutar ljudskih zajednica.
Međutim,ipak se unutar tame,prema načelima univerzalne logike,počinje buditi ,u okvirima odbačene radničke klase,proleterijata ,ona svijetla svijest o pravu na slobodu čovjeka,čovjekova duha i duše,ona svijest koja čovjeku radniku otvara oči,govoreći mu:“pa ti si radniče-proleteru sila,ona stvarna stvaralačka sila koja jedina na ovom dijelu svemira ima moć,snagu i legitimitet,da sudjeluje u sveopčoj evoluciji,da bude su pomagač kozmološkoj transcedentalnoj neuništivoj sili u promjeni lica ove naše egzistirajuće destinacije,zvane PLANETA ZEMLJA.
Svijetlo koje se budi u ovoj dolini smrti,smrti čovječje svijesti ,smrti čovječjeg dostojanstva i smrti čovječje osobnosti pokazuje put koji se zove- ANTIFAŠIZAM.
Da,antifašizam,radnička klasa : su ne djeljiva univerzalna cjelina- ovdje gdje čovječanstvo egzistira,oni tvore jedno univerzalno radničko-proletersko tijelo povezano jednim jedinim duhom humanizma, ljubavi, pravde i istine. Taj duh je proizašao,kao odgovr na zli usud u koji su narod i radničku klasu utopile tamne fašističke snage koje trenutno vladaju ovim planetom. Koje su vlastitim narodima donijele patnju,oduzimanje osobnosti,oduzimanje dostojanstva i oduzimanje mogućnosti življenja života na razini relevantnih kozmoloških i humanističkih načela .
Prema tome,antifašizam je,ovdje na zemlji, put u budućnost,to je put svijetla!
Pisano je:“Tko hoda po svijetlu taj se ne spotiče“!
Znate,supstancija koja se proteže ovim tekstom je ona ista iz prapovjesti,u vrijeme posanka,a to je načelo : „Da je čovjek stvoren s ljubavlju i namjerom da viječno živi“!Dakle supstancija je ljubav !
A zlo i zavist i ljubomora,luciferski egoizam su bacili čovjeka u pakao,smrti, ropstva,ne naravnih zakona,falših zakona,posrnuloe pravde i sotonističkih načela,sve da bi se podredila većina iste vrste oligarhijskoj manjini.
Znate na ovoj planeti još nije izmišljn toliko pejorativno gadljiv termin da bi se njime mogli definirati svi oni koji svoju vrstu,poradi nagona žele podrediti sebi !
Tko ima razum neka shvati !
Rab,20.06.2020g.g.
Marijan Strunje
POZIV ZA SKUPŠTINU
Udruga antifašista Raba
članu/članici/gostu Udruge antifašista Raba
___________________________________________________________________
POZIV na redovnu, izbornu Skupštinu Udruge antifašista Raba
22. lipnja (ponedjeljak) 2020. u 10,00 sati
u Vijećnici Grada Raba
Prije početka rada Skupštine, u parku Boškopini delegacija Udruge položit će buket na spomenik borcima NOR-a u 9:30 sati.
DNEVNI RED
1. Otvaranje Skupštine i izbor zapisničara (državna himna i minuta šutnje)
2. Utvrđivanje dnevnog reda
3. Usvajanje poslovnika
4. Izbor radnog predsjedništva …………………………. 3 člana
5. Izbor radnih tijela:
a) verifikacijska komisija ……………………………. 3 člana
b) kandidacijska komisija ……………………………. 3 člana
c) izborna komisija …………………………………… 3 člana
d) ovjerovitelji zapisnika ……………………………... 2 člana
6. Prigodna riječ uzvanika
7. Izvještaj verifikacijske komisije
8. Izvještaji o radu u proteklom mandatu
a) Udruge i
b) Nadzornog odbora
9. Prijedlog Programa rada i Kalendara za 2020. godinu
10. Rasprava o izvještajima za 2019. godinu i Programu rada za 2020. godinu
11. Usvajanje izvještaja za 2019. godinu i Programa rada i kalendara za 2020. godinu
12. Dopune Statuta Udruge
13. Usvajanje razrješnice Predsjednika, članova Predsjedništva i Nadzornog odbora
14. Prijedlog kandidacijske komisije za izbor:
a) Predsjednika ……….. ..………………………………
b) članova Predsjedništva ……………………………….
c) Nadzornog odbora …………………………………… 3 člana i 3 zamjenika
d) Delegata za Skupštinu SABA RH …………………… 3 delegata
15. Izbor Predsjednika, članova Predsjedništva i Nadzornog odbora
16. Dodjela priznanja
17. Zaključivanje Skupštine
Svim članicama i članovima Udruge antifašista Raba čestitamo 22. lipnja – Dan antifašističke borbe.
Obavještavamo Vas da Grad Rab povodom Dana antifašističke borbe organizira polaganje vijenaca u 08.00 sati na središnjem križu Gradskog groblja Rab te u 08.15 sati u Spomen parku Boškopini.
PREDSJEDNIK
Ivica Lupić v.r.
Dan antifašističke borbe
Zbornik
