Udruga antifašista Rab

O Rabu - FERIJE ILI FJERA

FERIJE ILI FJERA

Kad su obnovljene rapske srednjovjekovne javne svečanosti nazivali smo ih Ferije kako su to Rabljani činili od davnine, vjerojatno od 1364. kad su utemeljene. Onda, nakon prve godine, kao iz vedra neba, netko je rekao da takav naziv nije dobar (valjda za turizam) i da je bolji naziv talijanska izvedenica riječi Fjera koja označava dan sajma. Nisam doznao po čijem je to nalogu bilo ali tko god da je bio učinio je veliku štetu rapskoj kulturi i podcijenio domaću, rapsku, hrvatsku riječ koja se je uvijek oslanjala na latinske, a ne na talijanske riječi. Nevjerojatno kako je ta promjena prošla nezapaženo i ako sam ja osobno dao pismenu primjedbu na koju se «nadležni» nisu ni osvrnuli. 

Zašto ja tvrdim da je to kulturocid ?

Počet ću od zapisa fra Odorika Badrine u Velikoj kamporskoj kronici. On dane rapskih pučkih svečanosti, utemeljenih u srednjem vijeku, naziva Ferije. Drugi ih rapski kroničar fra Vladislav Brusić, u svojoj knjizi Otok Rab, tiskanoj 1926. godine, naziva također Ferije. Stariji Rabljani ljetne pučke svečanosti nazivaju Ferije, Herije, Ferija ili Jakovlja.

Fra Vladislav Brusić piše o slavlju na Dan pobjede i na Dan sv. Kristofora. Prema njegovim zapisima Veliko vijeće je 21. srpnja 1364. godine donijelo odluko da se na te dane održavaju Općinske javne svečanosti ferije, a fra Odoriko Badurina da se u Rabu najsvečanije slavi 9. svibanja Dan pobjede kada je Rab 1071. oslobođen od napadača zagovorom sv. Kristofora i 27. srpnja Dan mučeničke smrti sv. Kristofora zaštitnika Raba.

Općinske javne svečanosti za Dan sv. Kristofora počinjale su na Dan sv. Jakova 25. srpnja pa su ih Rabljani zvali i Jakovlje, a slavilo se i na Dan sv. Ane 26. srpnja i na Dan sv. Kristofora 27. srpnja. U Kronici je zapisano da se praznovalo i po osam dana (negdje je napisao petnaest). Za to vrijeme nije se smjela krojiti pravda niti progoniti dužnike jer sudovi nisu radili. Općinske javne svečanosti dobile su latinski naziv Tempus feriarum (vrijeme raspusta, odmora). Tada se u Gradu govorilo talijanskim i hrvatskim jezikom (čakavskim narječjem). Latinski naziv tempus feriarum Hrvati su kroatizirali u ferije, a Talijani u ferie.

Ferije su se u Rabu održavale, uz manje prekide, sve od 1852. godine. Te godine ih je ukinula Crkva uz objašnjenje da su se pretvorile u raskalašenost, pijančevanje i nemoral. Od tada se više nikad nisu priređivale kao općinske javne svečanosti posvećene praznovanju i veselju u čast svoga zaštitnika sv. Kristofora. Ali, narod je i dalje u te dane dolazio u Grad. Okupljanje naroda u Gradu iskoristili su trgovci i zabavljači nudeći im svakojake proizvode i zabavu i tako su se praznici pretvorili u sajam pa su ih malobrojni Talijani nazvali Fjera – sajam, ali Hrvati su i dalje zadržali stari naziv Ferije (praznik, raspust) jer su u te dane i dalje praznovali, nisu radili na polju.

Običaj priređivanja sajamskih dana za dane sv. Jakova, sv. Ane i sv. Kristofora zadržao se do pedesetih godina 20. st., a onda je nestao. Šezdesetih godina su se počele održavati fešte, zabave koje nisu baštinile staru tradiciju ferija niti fjere.

Ferije,u današnjem obliku, obnovljene su 2002. godine kao izvorna kulturna manifestacija, a 2003. netko ih je preimenovao u Fjeru. Bilo bi razumnije da je ostao izvorni naziv Ferije (raspust) iz hrvatske tradicijske kulturne baštine čiji je temelj u latinskom tempus feriarum umjesto znatno mlađeg talijanskog naziva Fjera (sajam) koji ne baštini izvorni smisao rapskih ljetnih pučkih svečanosti.

Današnje Općinske javne svečanosti Fjera ne slijedi izvornu vrijednost rapske kulturne baštine srednjega vijeka kad je Rab bio u zenitu svoje moći i na svom kulturnom i socijalnom vrhuncu. Jedino što je ostalo od tradicije su Rapske viteške igre kojima su završavale Ferije.

Ferije su u hrvatskom jeziku kao i u latinskom feriae imenice ženskoga roda, a znače praznici ili duži odmor. U njemačkom jeziku ferien su praznici, školski odmor, u talijanskom to je vacanze vrijeme ispražnjeno od rada (od latinskog vacuus, prazan, ispražnjen, slobodan). Francuzi praznike nazivaju vacances, Englezi vacation (brit. holiday).

Danas se izraz ferije u značenju školskih praznika upotrebljava samo u hrvatskom i njemačkom, a množinski se oblik zadržao u talijanskom i francuskom.

U starom Rimu izraz feriae upotrebljavao se za dane kada se nisu obavljali javni poslovi, sudske rasprave, za dane počinka, praznika. Prvi kršćani u starom Rimu feriae nazivaju sve dane u tjednu jer su svaki dan služili Bogu i to su im bili praznici. I danas talijanski giorno feriale znači radni dan, a Chiuso per ferie zatvoreno zbog godišnjeg odmora. U srednjem vijeku crkva imenicu feriae upotrebljava za nedjelje i blagdane. U francuskom jeziku jour ferie znači blagdan ili praznik. U njemačkoj se u 17. st. ferien upotrebljava za neradne dane sudova, a u 18. st. i u školama. Iz njemačkog jezika preuzeli smo nazive ferijalni savez, ferijalna kolonija (Ferienkolonie, Kindreferienlager) i druge.

Na kraju netko je Fjeri dodao Rabska i konačno je pretvorili u nešto potpuno tuđe. Zašto? Objašnjenje sam zatražio od Zavoda za jezik i jezikoslovlje Republike Hrvatske. Odgovorili su: «Službeni hrvatski pravopis ne provodi načela korijenskoga pravopisa, već zahtijeva provođenje jednačenja suglasnika po zvučnosti. Tako je i u najnovijem izdanju Hrvatskoga pravopisa autora akademika Stjepana Babića i Milana Moguša. To je izdanje podržalo i Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika kojim predsjeda akademik Radoslav Katičić, a članovi su Vijeća najugledniji hrvatski jezikoslovci.

Argument da imena ne podliježu pravopisnim pravilima treba uzeti sa zadrškom. Naime, u antroponimiji, tj. imenima, prezimenima i nadimcima, moguće je razilaženje s pravopisom, no i tu treba biti oprezan. Na žalost, jednom kad roditelji svoju djecu upišu u knjigu rođenih kao Stijepan, Džuro itd. to se više ne može jednostavno promijeniti, no ipak možemo reći da ta imena nisu pravopisno dobra. Ni u toponimiji, npr. kod imena mjesta, nisu baš svakodnevna velika pravopisna odstupanja. Samo kad je riječ o vrlo starom imenu čije se pisanje ustalilo prema korijenskom pravopisu, moguća su odstupanja. No kad je riječ o imenima manifestacija, tvrtki itd., tj. o novijim imenima, moramo poštovati pravopisnu normu hrvatskoga standardnog jezika, a prema njoj nije pravilno Rabska fjera, Rabska torta, Rabski list, a pravilno je Rapska plovidba, Rapska riva. Dakle trebalo bi se pisati Rapska fjera, Rapska torta i Rapski list. S poštovanjem! Ankica Čilaš Šimpraga»

Zaključimo: Rabska fjera ne baštini baš ništa iz stare kulture Raba, jer niti je Rabska, a niti je Fjera. Srednjovjekovne rapske javne svečanosti od uvijek su bile Rapske ferije. Oni koji su to promijenili morali bi znati da se zavičaj voli čuvanjem i zaštitom njegove baštine, a ne njenim falsificiranjem.