Udruga antifašista Rab

SEDAMDESET GODINA OD NJEMAČKE OKUPACIJE RABA

Njemačke su divizije sa 700 vojnika u dvije torpiljarke i šest penica 19. ožujka 1944. godine na Dan Sv. Josipa okupirale Rab. Sutradan, 20. ožujka 1944. godine, došli su i ustaše jer su im Nijemci prepustili civilnu vlast pa su mislili da je pripojen Nezavisnoj državi Hrvatskoj.

Nijemci su odmah uhapsili 100 Rabljana i odveli ih u zatvore na Krk i u Rijeku odakle su neke vratili kućama, a većinu internirali u logore diljem Europe. Sve Židove su odmah odveli u logore osim obitelji Atijas, brata Rafa, sestre Sariku i Esteru te djevojku Editu Adler. Njih Nijemci nisu pronašli. 

Obitelj Atijas su skrivale časne sestre Samostana sv. Antona u svojoj kući u Kaldancu, a djevojku Editu Adler Mate Debelić iz Banjola najprije u Banjolu, a kasnije u Rabu. Svi četvero su živi dočekali oslobođenje Raba 12. travnja 1945. Edita Adler na Rabu, a obitelj Atijas u Sarajevu. Za ovaj pothvat Mate Debelić i časne sestre nisu dobili priznanje „Pravednika“ iako je upućen zahtjev.

Za vrijeme okupacije Nijemci i ustaše su svakodnevno vršili premetačine kuća i hapšenja. Ustaše su često provodili mobilizacije za ustaške i domobranske jedinice ali u tome često nisu uspijevali jer su se ljudi skrivali u šumama ili su bježali u jedinice narodno-oslobodilačke vojske. 

S Nijemcima se na Rab vratio i Ernest Lehar koji je prije rata radio kao strojar u električnoj centrali za hotele Praha i Bristol, a s ustašama nekadašnji veliki župan dr. Čubranić. Oni su poznavali Rabljane pa su okupatoru olakšali vršenje terora nad narodom.

Do kraja ožujka uspostavljena je ustaška općinska vlast. Najprije su 1. kolovoza 1944. godine uhapsili aktivisticu NOP-a Fumicu Mlacović. Mučili su je i tražili od nje da oda svoje drugove, a kad je to odbila silovali su je, počupali joj nokte i slomili noge. Na samrti Fumica im je u mukama rekla: „Možete od mene činiti što hoćete ali moju tajnu od mene nećete saznati, ja ću je odnijeti sobom u grob.

 Fumica Mlacović

Druga žrtva je bio Vlado Vukušić član KPH i partizanski borac. Njega su 20. kolovoza 1944. godine ubili Nijemci i ustaše na otočiću Dolinu. 

Navečer su ga mrtvoga objesili za električni stup u Varošu i natjerali majku i sestre da ga vide. Sutradan 21. kolovoza 1944. godine, nakon silovanja i mučenja, ubili su i utopili u more Anče Pribil, a 24. kolovoza 1944. spalili kuću Antici Pahljina jer su u njoj pronašli hrvatsku zastavu. U jednoj raciji 17. 3. 1945. godine u Supetarskoj Dragi ubili su Ivana (Krsta) Taribu, a u Jablancu prigodom odvođenja u zarobljeništvo i Matu Lušića.

17. listopada 1944. godine partizanski ilegalci su uništili ustašku arhivu u kotarskoj ispostavi smještenoj u Banovoj vili. Na zidovima kancelarija i po gradskim bedemima su ispisali grafite  upozorenja, a na kuli Smjelih (Galijarda) su Zoran Marčić i Ante Dumičić podigli hrvatsku zastavu sa zvijezdom. Nakon te akcije ustaška kotarska ispostava je 24. listopada  1944. godine prestala s radom, a 28. listopada napustili su Rab i svi njezini službenici.   

Nijemci su za obranu od savezničkih aviona koji su povremeno bombardirali njihove položaje sagradili utvrde u Banjolu, Loparu i na rtu Kristofor. 

Bombardiranje njemačkih položaja saveznici su počeli u jesen 1944. godine. U rabskoj luci potopili su dvije njemačke penice. Tada se među Rabljanima pronio glas da će saveznici bombardirati grad Rab kao i Zadar pa su ga neki stanovnici napustili i otišli prijateljima na selo.