Udruga antifašista Rab

Oslobođenje otoka Raba i Cresa

OSLOBOĐENJE OTOKA RABA 12. travnja 1945. 

         Nakon zauzimanja Jablanca, 9. udarna divizija orjetirana je, preko otoka Raba i Cresa, ka Istri. Njena 4. brigada bila je u tom momentu u pokretu od Splita ka Senju, dok je 13. brigada i dalje ostala na teritoriju Dalmacije.

         Za snage 9. udarne divizije otok Rab, zajedno s Cresom i Lošinjom, predstavljao je odskočnicu za dalja djelovanja na kvarnerske otoke i za iskrcavanje na Istru.

         Na otoku Rabu nalazilo se njemačko uporište jačine oko 600 vojnika, 15 topova 540 MAA i 15 protuavionskih topova i mitraljeza, i to:

         - u samom gradu Rabu i gradskoj tvrđavi: 1 baterija topova 540 MAA sa 130 vojnika, 60 inženjeraca, 30 pripadnika pomorske policije (Wasserschutzpolizei), 10 žandara i 30 pripadnika lučke komande; sve pod komandom oberlajtnanta Wüglera (koji je u borbi ubijen);

         - na rtu Kristofor: 1 baterija topova 540 MAA i 118 vojnika,

         - a na rtu Stojan: 1 baterija topova 540 MAA i 150 vojnika, pod komandom oberlajtnanta Alberta Schwarza.

         11. aprila u 11.00 sati Štab 9. udarne divizije izdao je borbenu zapovijest za iskrcavanje na otok Rab i likvidaciju neprijateljskih uporišta, prema kojoj je ovaj zadatak povjeren 2. i 3. dalmatinskoj brigadi i Kvarnerskom odredu.

         Drugoj dalmatinskoj proleterskoj udarnoj brigadi je, ovom zapoviješću, naređeno da se noću 11/12. aprila u Jablancu ukrca na brodove naše i savezničke ratne mornarice i do 3 sata 12. aprila iskrca na otok Rab, u uvali Crnika, na sjeveroistočnom dijelu otoka, sa zadatkom da s jednim bataljunom likvidira neprijateljsko uporište na rtu Stojan, a jedan bataljun da uputi u rajon Supetarska draga i divizijsku rezervu, s tim da njen 2. bataljun ostane u Jablancu radi osiguranja divizijskih dijelova u tom rajonu. Za izvršenje zadatka brigada je ojačana baterijom topova 75 mm.

         Treća brigada imala je zadatak da likvidira neprijateljsko uporište u samom gradu Rabu, a Kvarnerski odred neprijateljsko uporište na rtu Krištofor. Treći bataljun 3. brigade trebalo je da se preveze i iskrca zajedno s 2. brigadom, pošto je na grad Rab trebao djelovati iz pravca sjeveroistoka.

         Ukrcavanje jedinica 2. dalmatinske proleterske udarne brigade izvršeno je prema dobivenom planu. Prevoženje od Jablanca do uvale Crnika trajalo je 6 sati. Iskrcavanje je ometano od neprijatelja reflektorskim promatranjem i artiljerijskom vatrom. Prva se iskrcala četa automatičara, koja je imala zadatak da posjedne mostobran, s kojeg je osigurano iskrcavanje ostalih jedinica brigade, čije iskrcavanje je završeno do 5 sati ujutro 12. aprila.

         Odmah nakon iskrcavanja, 1. bataljun je orijentiran prema neprijateljskom uporištu na rtu Stojan, a 3. bataljun upućen u Supetarsku dragu, u divizijsku rezervu, dok je jedna njegova četa krenula u Kamporsku dragu, radi osiguranja s tog pravca i povezivanja s jedinicama Kvarnerskog odreda. Brdska baterija 75 mm zauzela je vatrene položaje na samoj obali gdje je izvršeno iskrcavanje i otpočela djelovati po neprijateljskom uporištu na rtu Stojan, podržavajući napad 1. bataljuna, koji je napadao u dvije kolone, i to: s dvije čete pravcem Kušina glava - Sv. Marija - Tanki Rt, a s jednom četom preko naselja Lopar, gdje su se obje kolone sastale i zajedno s četom automatičara razvile za borbu. Odatle je 1. bataljun jednim dijelom nastupao ka Tankom Rtu a drugim prema Javornom, dok je četa automatičara vršila pritisak uz samu obalu.

         Zemljište na rtu Stojan pružalo je 1. bataljunu i četi automatičara mogućnost da se neopaženo privuku neprijateljskim položajima, koristeći se vijugastim uvalama, ali je uski prilaz do rta bio jedini pravac nastupanja, što je išlo u prilog neprijatelju, jer nije mogao biti obuhvaćen, već samo frontalno napadnut.

         Primijetivši napadne kolone spomenutih jedinica brigade, neprijatelj je odmah otvorio po njima jaku artiljerijsku vatru. No, njegova artiljerija nije gađala precizno, pa njena vatra nije imala nekog efekta. Međutim, njegova mitraljeska, a naročito vatra iz flakova ometala je dalje nastupanje 1. bataljuna i čete automatičara. Stoga je, na telefonski zahtjev Štaba 1. bataljuna, baterija 75 mm otvorila vatru po neprijateljskim mitraljeskim gnijezdima i nekoliko ih je ušutkala. Uz podršku ove baterije čete su se brzo privukle do bunkera iz kojih je pružan veoma snažan otpor. Štab brigade je tada naredio da se artiljerijska i minobacačka vatra koncentrira na pojedine vatrene točke neprijatelja, a potom prijeđe najuriš. Kako je koja vatrena točka ušutkavana tako ju je pješadija zauzimala, pri čemu je kod neprijatelja došlo do kolebanja, pa su jedinice 1. bataljuna i četa automatičara počele upadati u neprijateljske bunkere i zarobljavati Nijemce. Poslije trosatne borbe, u 10 sati 12. aprila, neprijateljsko uporište na rtu Stojan bilo je likvidirano. Neprijateljski gubici bili su : 7 mrtvih i 144 zarobljena vojnika, dok mu je zaplijenjeno: 4 obalska topa 120 mm, 1 protuavionski top 75 mm, 1 protuoklopni top 75 mm, 7 flakova, 2 minobacača 81 mm, 3 mitraljeza »breda«, 4 puškomitraljeza »šarac«, 103 puške, 15 pištolja, 5 signalnih pištolja, 5 tromblona, 10 dvogleda, 5 busola, 5 radio-stanica, 6 telefona s velikom količinom telefonskog kabela, 3 reflektora, 2 dinamo-mašine, 1 telemetar i velike količine municije i hrane.

         Gubici brigade u ovoj borbi bili su minimalni: 3 mrtva i 2 lakše ranjena borca.

         Za uspješno izvršenje zadataka, Štab brigade je pohvalio četu automatičara i 1. bataljun. U ovoj borbi naročito se istakla 3. četa 1. bataljuna.

         Treba istaknuti da je za 2. dalmatinsku proletersku brigadu, na čitavom njenom dvoipogodišnjem borbenom putu, ovo bila prva akcija ovakve vrste izvršenje desanta preko mora, različita od forsiranja Neretve i Drine i da je brigada ovu akciju izvela potpuno uspješno, kao što je uspješno forsirala rijeke Neretvu i Drinu.

         Jedinice Kvarnerskog odreda istog su dana u 9.20 sati likvidirale neprijateljsko uporište na rtu Kristofor, a jedinice 3. brigade, u 12 sati neprijateljsko uporište u gradu Rabu, čime je otok Rab bio potpuno oslobođen.

         Istog dana (12.4. 1945) 2. dalmatinska proleterska brigada dobila je naređenje da se sa Štabom, prištapskim jedinicama i 1. bataljunom razmjesti u rajonu s. Lopar, a s 3. bataljunom u s. Supetarska draga, radi odmora i sređivanja jedinica, uz istodobno osiguranje obale od pravca Sv. Petar i Veločelo glave, s tim da svoj 2. bataljun do daljeg naređenja zadrži u rajonu Jablanca.

         15. aprila Štab je brigade održao sastanak sa štabovima bataljuna, na kojem su analizirana borbena djelovanja brigade u podnožju Velebita i na otoku Rabu; a 18. aprila prebacili su se iz Jablanca na Rab 2. bataljun, intendantura i bolnica brigade.

         Nakon što su jedinice 9. udarne divizije i Kvarnerskog odreda oslobodile otok Rab, a jedinice 26. divizije, 16. aprila, otok Krk, neprijatelj je još uvijek držao u svojim rukama otoke Cres i Lošinj, s kojih se 9. udarna divizija trebala iskrcati u Istru, radi udara u bok i pozadinu neprijateljskih snaga u rajonu Rijeke.

         Štab 9. udarne divizije održao je 18. aprila na Rabu sastanak sa štabovima brigada, na kojem su razmotrena predstojeća djelovanja, a sutradan - 19. aprila u 12.15 sati izdao je borbenu zapovijest za iskrcavanje na otoke Cres i Lošinj i likvidaciju neprijateljskih uporišta na istima, odredivši za izvršenje ovog zadatka svoju 2. i 3. brigadu i Kvarnerski odred.